Ne napuštaj me

Strah od napuštanja ili odbacivanja jedan od bazičnih strahova, i predstavlja strah da ćemo izgubiti ljude koje volimo, da ćemo ostati sami i bez emocionalne povezanosti sa drugima. Ljudi koji doživljavaju ovaj strah nose se sa stvarnom psihičkom patnjom koju uzrokuje način na koji doživljavaju sebe, druge ljude i odnose sa njima. Često mogu da razmišljaju na neki od ovih iracionalnih načina, koji su mahom fatalistički i iskrivljuju realnost. 

Napuštanje podrazumeva gubitak emotivno značajne osobe i odnosa sa njom. Zbog tog straha mi često ostajemo u toksičnim odnosima, jer ne želimo biti sami. Pritiskamo naše partnera i obično stvaramo određene scenarije kada su isti u pitanju. Često se dešava da ukoliko nam partner ne odgovori na poruku u nekom našem zamišljenom vremenskom periodu mi ćemo stvoriti scenari da nas vara. Osobe koje imaju strah od napuštanja obično biraju tenzične partnere, nedostupne partnere, oni koji su radoholičari, koji su emotivno zauzeti ili žive daleko. Postoji nada da će ovaj put osvojiti tu osobu i ostvariti sa njom povezanost, da se napuštanje neće ponovo dogoditi. Ali nažalost to se ne događa, već se priča samo vrti u krug. 

Oni koji se plaše usamljenosti imaju iracionalno uvjerenje da ne mogu da prežive sami, bez drugih ljudi – imaju hronični nedostatak samopouzdanja. Češće se javlja kod osoba koje su odrasle u disfunkcionalnim porodicama u kom djeca pate, porodice gdje se ispoljavalo fizičko i psihičko nasilje, alkoholizam i depresija u porodici, visokokonfliktnih razvodi, kao i svađe roditelja. 

Poruke koje su dobijali od roditelja su: 

• “Ne možeš ti samostalno ništa da uradiš, nesposoban si”.

• “Drugi su tu da brinu o onima koji to sami ne mogu”.

Zbog toga su njima jako potrebni drugi ljudi kao vodiči kroz život i kao izvor podrške i oslonca, kao što su im to roditelji nekada bili. U emotivnom odnosu sa drugima vide glavni i jedini izvor sigurnosti, te stoga ulažu veliku količinu energije da te odnose održe. Iz tog razloga izrazito su dobri u stalnom i brzom pronalaženju novih ljudi kao rezerve, da bi mogli da se za njih ‘prilijepe’ i osiguraju. 

❌ Da li sam uradio/la nešto loše?

✅ Nisam uradio/la ništa loše. 

❌ Ne odgovara mi na poruke, da li me vara?

✅ Ne odgovara mi jer je zauzet. 

❌ Svi me napuštaju. 

✅ Svima nam treba vrijeme za nas. 

❌ Kako da natjeram da me drugi trebaju? 

✅ Prije bih bila sama, nego u toksičnom odnosu. 

Izvjesne osobe sa strahom od napuštanja će poricati potrebu za vezivanjem i reagovaće u romatičnim odnosima ravnodušnošću, “Nisi mi potreban”. Iza ove ravnodušnosti često stoji izvesni stepen bijesa, pa ravnodušnost može biti više u funkciji kažnjavanja partnera, jer ne daje ono što želite (ne posvećuje dovoljno pažnje i osjećate se napušteno). Neko drugi sa istim problemom će izbjegavati da uđe u romantične odnose, a sve u cilju da izbjegne suočavanje sa potencijalnim gubitkom, za koji iz iskustva zna da može biti vrlo bolan.

💡 Kako pomoći sebi? 

Jedna od koraka jeste da razumijemo šta se događa i da priznamo sebi da imamo problem, a zatim raditi na mjenjaju iracionalnih uvjerenja u cilju postizanja funkcionalnijih i zdravijih obrazaca mišljenja, osjećanja i ponašanja.