Anksiozni poremećaj

Anksiozni poremećaj uključuje poremećaje kojima su zajedničke karakteristike pretjerani strah,
tjeskoba i uz njih vezani poremećaji ponašanja. Strah je emocionalni odgovor na stvar ili percipira
predstojeće opasnosti, dok anksioznost anticipira buduće opasnosti.

Strah je češće povezan s izrazitom autonomnom podraženošću, neophodnom za borbu ili bijeg, mislima o
neposerednoj opasnosti i mogućnosti bijega, a anksioznost je češće povezana s mišićnom napetošću i
spremnošću u pripremi za buduću opasnost te opreznim ili izbjegavajućim ponašanjem. U sklopu anksioznih poremećaja panični napadi su najistaknutiji tip odgovora na strah.

Razlika između straha i anksioznosti: strah se obično odnosi na neki konkretan spoljašnji objekat ili situaciju, dok je fokus anksioznosti više unutrašnji nego spoljašnji.

Na fiziološkom nivou: može da obuhvata tjelesne reakcije kao što su lupanje srce, mišićna napetost,
mučnina, suvoća usta ili znojenje.

Na bihejvioralnom nivou: može da umanji sposobnost suočavanja sa svakodnevnim situacijama.
Na psihološkom nivou: anksioznost predstavlja subjektivno stanje strepnje i tjeskobe.

Diferencijalna dijagnoza:

Agorafobija: Specifične situacijske fobije svojim kliničkim prezentacijama mogu sličiti agorafobiji s
obzirom na preklapanje situacija izazivaju strah ( npr. letenje, zatvoren prostor, liftovi). Osoba je uplašena da će se naći u situaciji iz kojih može teško pobjeći ili ukoliko se iznenada dogodi napad panike da će pomoć izostati. Osobe sa agorafobijom obično izbjegavaju situacije poput javnih mjesta na kojima je gužva, skučena mjesta ili gradske prevoze.

Separacijski anksiozni poremećaj: Ako situacije izazivaju strah zbog separacije od primarnog njegovatelja
ili osobe kojoj su privrženi, treba postaviti dijagnozu separacijsko anksioznog poremećaja, a ne specifične
fobije.

Panični poremećaj: Osobe sa specifičnim fobijama mogu doživjeti panične napade kada se suočene sa
situacijama ili objektom koji izazivaju strah. Kada osoba doživljeva panični napad simptome koje osjeća su
nedostatak vazduha, ubrzan rad srca, vrtoglavica, osjećaj mučnine, nelagodnosti, bol u grudima, strah od
ludila, strah od gubitka kontrole, strah od umiranja.

Opsesivno – kompulzivni poremećaj: Opsesije su ideje, misli, predstave ili impulsi koji se ponavljaju i koji
se čine besmisleni, ali nastavljaju da prodiru u um osobe. Kompulzije ili prisilne radnje su ponašanja ili
rituali koje osoba izvodi da bi otklonila anksioznost uzrokovanu opsesivnim mislima. Sukob između želje za oslobađanjem kompulzivnog rituala i neodoljive želje za izvršavanjem, izvor je stid i očaj.
Opsesivno – kompulzivni poremećaj je često povezan sa depresijom, tipično je praćen fobičnim
izbjegavanjem.

Posttarumatski stresni poremećaj (PTSP): Osnovno obilježje je onesposobljavajući psihičkih simptoma
nakon traumatskog događaja. To su traume koje izazivaju strah, užasnutost i osjećaj bespomoćnosti,
uključujući prirodne katastrofe, saobraćajne nezgode, nasilne zločine.
Simptomi: ponavljajuće i uznemirujuće misli o događaju, košmari povezani sa događajem, intenzivna
traumatska sjećanja, emocionalna otupljenost, gubljenje interesovanja za aktivnost koje su nam prije pružale zadovoljstvo.

Uzroci nastanka anksioznih poremećaja:

• biološki uzroci: disbalans u tijelu i mozgu;
• kratkotrajni uzroci ,,okidači” – trauma, uslovljavanje i porijeklo fobija, PTSP, stresori koji ubrzavaju napade
• panike ( životne promjene, opojne droge, značaj lični gubitak);
• dugoročni – naslijeđe, okolnosti u djetinjstvu, emocionalna nesigurnost i zavisnost, roditelji koji sputavaju samopotvrđivanje, nagomilani stres;

Dijagnostički kriterijum:
Značaj straha i anksioznosti vezano uz jednu ili više socijalnih situacija u kojoj je osoba izložena mogućoj
procjeni od strane druge osobe. Primjeri uključuju socijalne interakcije ( vođenje razgovara, susretanje sa
novim osobama), promatranje ( pri jedenju ili pijenju) i nastup pred drugima ( javni nastup).
Osoba se boji da će se ponašati na način ili pokazivati simptome anksioznosti koji će biti negativno
procijenjeni ( da će biti ponižavajući; da će dovesti do odbacivanja).

Socijalne situacije gotovo uvijek potiču strah ili anksioznost.

Šta ih održava?
Anksiozni unutrašnji govor, iskrivljena uvjerenja, potisnuta osjećanja, nedostatak asertivnosti, nedostatak
sposobnosti za brigu o sebi, mišićna napetost, faktori vezani za ishranu, nedostatak smisla ili svrhe života

Oporavak se može postići kada je osoba spremna napraviti temeljne promjene u svojim navikama,
stavovima, načinu života, kao i obrascima života koje smo stekli tokom odrastanja.