Psihoterapija

“ Što je veće samopouzdanje s kojim je osoba sposobna prihvatiti samu sebe, što je izvjesnija
njezina slika o sebi, to će pouzdanije i učinkovitije izražavati i nuditi svoju ljubav bez pretjeranog
straha da će biti odbačena i ponižena.”
Carl G. Jung

Psihoterapija je grupa postupaka, procedura i metoda u liječenju smetnji, stanja i poremećaja, koji su opšteprihvaćeni. Rješavanje svakodnevnih problema,a u cilju poboljšavanja kvaliteta življenja i dobro prilagođenih ljudima, pa je ona u društvenom smislu izborila posebno mjesto, važnost, kao i uticaj i značenja koja su uvažavana u svim razvijenim kulturama.

Kroz uzajamnu saradnju, terapeut i klijent rade na rešavanju problema koji ometa rast i razvoj klijentove ličnosti. Klijent i terapeut preuzimaju i imaju zajedničku odgovornost za ostvarivanje one promjene koju klijent želi da postigne. Terapeut deluje kao pomagač i edukator, dok klijent ulaže sopstvene napore da ostvari promenu. Terapeut nastupa neutralno, uvažavajući stavove klijenta, njegove etičke i duhovne izbore. Psihoterapija je proces, koji zahtjeva vrijeme i aktivnost, da se radi na rješavanju određenih problema i ojačavanju ličnosti.

Nekoliko važnih koncepcija transakcione analize.

Referentni okvir: odnosi se na unutrađnju mapu stvarnosti, polazi od pretpostavke da se realnost mentalno reprezentuje u psihi, svijesti ili mozgu osobe. Postoje tri bitna aspekta stvarnosti koji sačinjavaju tri glavna polja referentnog okvira: polje ja, polje drugih i polje svijet. Drugim riječima, referenti okvir je sistem predstave o sebi, drugima i svijetu.

Ego stanja: postoji nekoliko različitih modela ego stanja u kojima su ove koncepcije različito definisane. Kroz istorijski ili strukturalni model ego stanja su unutrašnje strukture koje su posljedice razvoja i neintegracije različitih djelova selfa. U ovom modelu su ego stanja roditelja i djeteta patološka ego stanja. U komunikacijom modelu koji azličito definiše ego stanja, roditelj i dijete su veoma važni i poželjna ego stanja u komunikaciji (Milivojević, 2004).

U idelnom slučaju ego stanje Odraslog je cijelovit i nefragmatisan, zasnovano na sistemu tačnih predstava o sebi, drugima i svijetu. Odrasla osoba je svjesna realnost, da je realistična i da je racionalna. Takva osoba je sposobna za svjesnost, spontanost, bliskost i rad.

Ego stanje Djeteta, rezultat individualne istorije, sadrži prevaziđene i netačne definicije sebe, drugih i svijeta, ono je nekadašnjii ego kojeg je osoba prerasla i koji je neupotrebljiv i disfunkcionalan. Pojam djeteta je je znak da je osoba regradirala na nekim infantilni stadijum ličnog razvoja, tačnije ego stanje djeteta je individualna istorija koja se disfunkcionalno upliće u odnos prema aktuelnoj stvarnosti. Ego stanje Djeteta je rezultat trauma i patoloških razvojnih fikcija.

Drugo patološko stanje je ego stanje Roditelj. Nastaje internalizacijom značajnih figura i njihovih neodgovarajućih ili patoloških poruka. Može se ispoljiti na dva načina: kao ego stanje koje utiče na drugo ego stanje ( utičući roditelj) ili kada dolazi do identifikacije s internalizovanim roditeljskim figurama, kao ego stanje iz kojeg osoba komunicira s drugim ljudima.

U komunikacijonom modelu razlikujemo odraslog, njegujućeg roditelja, kritikujućeg roditelja, adaptirano dijete, prkosno dijete i slobodno dijete.

Transakcija: centralni koncept u tranksacionoj analizi, a definiše se kao jedinica komunikacije. Transakcija u dijadnoj komunikaciji ( učestvuju dve osobe) sastoji se iz transakcionog stimulusa druge osobe, transakcionog odgovora druge osobe i povratnog odgovora prve osobe. Metod rada se zasniva na analizi transakcija. Na osnovu načina izražavanja i slanja poruka postavlja se hipoteza o intrapsihičkim strakturama ( dijagnostika), a s druge strane su vješte transakcije ( intervencije) osnovni način na koji terapeut vrši uticaj na pacijenta i poziva ga na promjenu ( terapija).

Životni skript: postoji svjesni, predsvjesni i nesvjesni patološki životni scenarij, po kojem ljudi kreiraju svoj živitni tok. Roditelji svojim porukama oblikuju referentni okvir svog djeteta, tako da kada odraste vodi život na veoma predvidljiv i ograničen način. Nekad je životni tok determinisan od strane roditeljskih figura. Prema teoriji životnog skripta, ljudi biraju svoju sudbinu time što donose određene zaključke koji se kasnije tokom života mogu promjeniti.

Sve ovo predstavlja važne koncepcije transakcione analize i rada sa klinjentima u terapiji. Psihoterapija zahtjeva strpljenje, kako bi redefinisali određen sadržaj, otoplili određene djelove sebe i bili spremni za nove odluke i novi sadržaj.